struka(e):

aerodrom (aero- + -drom), površina na kopnu ili vodi sa zgradama, instalacijama i opremom za slijetanje, uzlijetanje i smještaj zrakoplova. U prometnom je smislu terminal u kojem se kopneni promet osoba i robe pretvara u zračni promet i obrnuto. Prema općoj namjeni, aerodromi se dijele na civilne, vojne i mješovite. Prema opremljenosti i mogućnosti prihvata određene vrste letjelica, civilni aerodromi i civilni dijelovi mješovitih aerodroma dijele se na zračne luke (aerodromi za javni ili poseban zračni promet, s mogućnosti instrumentalnoga prilaza zrakoplova i u uvjetima slabe vidljivosti), zračna pristaništa (aerodromi za javni ili poseban zračni promet, namijenjeni slijetanju zrakoplova ponajprije u uvjetima dobre vidljivosti), letjelišta (slabije opremljeni aerodromi, najčešće bez betonske ili asfaltne uzletno-slijetne staze, namijenjeni primjerice ultralakim letjelicama), helidrome (aerodromi namijenjeni helikopterima) te hidrodrome (aerodromi namijenjeni hidroplanima). Međunarodna organizacija civilnoga zrakoplovstva (International Civil Aviation Organization, ICAO) civilne aerodrome prema namjeni dijeli na aerodrome javnoga zračnoga prometa (zračne luke), školske i športske, te privatne. Nadalje, civilni se aerodromi prema tehničkim odlikama razvrstavaju i u razrede, skupine i kategorije. Razred i skupina aerodroma određuju se prema mogućnosti prihvaćanja zrakoplova određenih značajki (raspona krila i dr.), odnosno prema duljini i širini glavne uzletno-slijetne staze i širini vozne staze, ili pak prema duljini, širini i dubini vodene površine određene za uzlijetanje i slijetanje hidroplana. U skladu s tim osobitostima aerodrom dobiva kodnu oznaku, jednu koju dodjeljuje ICAO, i drugu koju daje Međunarodno udruženje zračnoga prijevoza (International Air Transport Association, IATA). Kategorija aerodroma određuje se prema stupnju opremljenosti glavne uzletno-slijetne staze, uređajima i sredstvima za prilaženje, opremljenosti voznih staza, stupnju vatrogasne zaštite i sl. Uzletno-slijetne staze, kao osnovne sastavnice aerodroma, ICAO dijeli na neinstrumentalne (vizualne) i instrumentalne (jedne za neprecizni prilaz i druge za precizni prilaz). Staze s preciznim prilazom razvrstane su u četiri kategorije, ovisno o uvjetima vidljivosti u kojima je moguće sigurno slijetanje. Osim navedenoga, civilni aerodromi mogu biti domaći ili međunarodni (s pograničnom policijom i carinskom službom).

O namjeni i gustoći prometa ovisi veličina aerodroma (20 do 1000 ha) te broj zaposlenika (do 10 000). S obzirom na funkciju, aerodromski prostori razvrstavaju se na tzv. zračnu stranu, koju čine aerodromski zračni prostor i aerodromske površine, te na kopnenu stranu, koju čine zgrade putničkoga i robnoga prometa, prilazne prometnice, parkirališta i druge zgrade i površine različite namjene. (→ zračna luka)

Citiranje:

aerodrom. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/aerodrom>.