struka(e): |

alkoholizam.

1. U psihologiji, dugotrajno i prekomjerno uživanje alkoholnih pića, koje dovodi do promjena u doživljavanju i ponašanju, šteti zdravlju i onemogućava uspješno udovoljavanje socijalno-ekonomskim zahtjevima s kojima je pojedinac suočen. Unatoč mnogobrojnim fiziološkim, psihijatrijskim, psihoanalitičkim, psihološkim i socijalnim istraživanjima, još ne postoji dovoljno sveobuhvatno tumačenje uzroka alkoholizmu. Stajalište da je alkoholizam bolest nije više općenito prihvaćeno. Kako se izjednačavanjem alkoholizma s bolešću alkoholičar oslobađa svake osobne odgovornosti, sve se više prihvaća model socijalnog učenja koji tumači alkoholizam kao socijalno naučeni oblik neprilagođena ponašanja, koje se održava nizom neposrednih potkrepljenja fiziološke, psihološke i/ili soc. naravi.

2. U psihijatriji, primarna kronična bolest na čiji razvoj i očitovanje utječu genetski i psihosocijalni čimbenici. Ta je definicija suprotstavljena mišljenju o alkoholizmu kao simptomu, premda je, nedvojbeno, nekontrolirano pijenje nazočno i kod neuroza ili drugih psihičkih smetnji, osobito depresije. Bolest je progresivna i fatalna. Obilježuje ju stalno ili povremeno smanjenje kontrole pijenja alkoholnih pića, usmjerenje misli i osjećaja prema alkoholu i njegova uporaba bez obzira na posljedice, a tipično je da bolesnik negira svoju ovisnost. Alkoholizam dovodi do prerane smrti, do tjelesnih oštećenja (želuca, jetre, srca, krvnih žila, bubrega, perifernih živaca, mozga, žlijezda s unutarnjim lučenjem i kože), do duševnih promjena (delirium tremens, Korsakovljeva psihoza, ljubomora) i do socijalnih problema (u obitelji i na radu, prometne nesreće, osiromašenje, ubojstvo i samoubojstvo). Prestanak uzimanja alkohola izaziva apstinencijski sindrom. Promjena ličnosti očituje se kao gubitak etičkih normi uz kaznene delikte i prostituciju. Liječenje alkoholizma je integralno. Od lijekova se daju sredstva za smirenje, antidepresivi i drugi psihofarmaci, a antabus ili drugi emetici jesu pomoćna sredstva za odvikavanje uz stvaranje odbojnosti prema alkoholnim pićima. Individualna i skupna psihoterapija sastavni je dio liječenja. Socioterapija, osobito u klubovima, suvremen je i uspješan oblik liječenja alkoholizma. Poznate su skupine za samopomoć, kao Anonimni alkoholičari (→ a. a.). Bivši alkoholičar mora doživotno apstinirati. Najučinkovitija je preventiva u obitelji i u školama. U liječenje i preventivu treba uključiti i obitelj alkoholičara.

Citiranje:

alkoholizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/alkoholizam>.