anticipacija (lat. anticipatio: uzimanje unaprijed).
1. Predviđanje ili očekivanje budućih događaja, slutnja, predosjećaj; ono što prethodi čemu, što ga nagoviješta.
2. U fonologiji, anticipacija označuje regresivno djelovanje što ga vrši neki glas (fonem) na prethodni, i to tako da se govorni organi već u doba izgovaranja prvoga u određenome smislu pripremaju za izgovor drugoga, npr. dolazak–dolaska, težak–teška, stan–stambeni.
3. U glazbi, prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje na idućoj, naglašenoj dobi; u ritmičkoj anticipaciji, prijevremeni nastup naglašenoga sloga, redovito na nenaglašenoj dobi.