antifona (srednjovj. lat. antiphona, od grč. ἀντıφωνεῖν: odgovarati).
1. U praksi staroga grčkog pjevanja antifona označuje opće raširenu praksu sukcesivnoga, naizmjeničnoga suprotstavljanja pjevanja dvaju pjevača ili zborova.
2. Kao kršćanski liturgijski glazbeno-vokalni oblik označuje isprva kratki psalamski napjev klerika koji predstavlja zaziv puka. Danas pojam označuje refrenski napjev (njih oko 1000 u gregorijanskome repertoaru) koji predstavlja ponavljanje psalamskoga stiha. Antifona u misnom bogoslužju označuje napjeve koji prate određenu liturgijsku radnju, primjerice ulazak svećenika u crkvu, prinos žrtvenih darova, pričest.
