struka(e): | |

asocijacija (srednjovj. lat. associatio).

1. Udruga, društvo, savez; udruživanje, povezivanje.

2. Povezanost među različitim psihičkim sadržajima ili psihomotornim djelatnostima. Temelji se na iskustvu, tj. na stečenim vezama među različitim sadržajima. Zakone po kojima se asociraju (povezuju) sadržaji različitih doživljaja postavio je već Aristotel, a svode se na opće načelo dopunjanja cjelinâ. Asocijativno povezivanje različitih elemenata vrlo je važno u procesu učenja i reprodukcije naučenoga, kao i kod stjecanja različitih vještina i navika. Redovito se asocijativno povezuju elementi koji su bili doživljeni u prostornom susjedstvu ili su vremenski slijedili jedan za drugim (asocijacija po dodiru), elementi su međusobno slični (asocijacija po sličnosti) ili oprečni (asocijacija po kontrastu). Pokusno ispitivanje asocijacija započinju potkraj XIX. st. F. Galton i W. Wundt. U klasičnom ispitivanju slobodnih asocijacija ispitanik dobiva zadaću da na podražajnu riječ, čiji smisao poznaje, odgovori prvom riječju koja mu padne na pamet, a ispitanikovi se odgovori raščlanjuju s obzirom na čestoću kojom se neka riječ javlja kao odgovor na određenu podražajnu riječ (banalne ili originalne asocijacije) i vrijeme asociranja. Metoda slobodnih asocijacija upotrebljava se u dijagnostičke svrhe. S. Freud se koristio slobodnim asocijacijama radi otkrivanja potisnutih doživljaja i tumačenja snova. C. G. Jung je utvrdio da kod nekih riječi dolazi do produženog vremena asocijacije ili izostajanja reakcije, pa je takve riječi smatrao pokazateljima potisnutih doživljaja. Metoda slobodnih asocijacija primjenjuje se i u forenzičnoj psihologiji u kombinaciji s tzv. detektorom laži.

3. U statistici, odnos između varijabli koje nisu neovisne, tj. korelacija varijabli izraženih s pomoću pretežno kvalitativnih kategorija.

4. U botanici, osnovna sistematska (sintaksonomska) jedinica u znanosti o biljnim zajednicama, fitocenologiji. Obuhvaća sve vegetacijske sastojine slična flornog sastava, sličnih ekoloških prilika staništa i najčešće slična izgleda. Posebno se ističe tzv. svojstvenim ili karakterističnim vrstama, koje optimum razvitka postižu u toj zajednici ili su, rjeđe, samo za nju »vezane«. Srodne asocijacije ujedinjuju se u više jedinice (sveza – alliancia, red – ordo, razred – classis); niže su jedinice: podasocijacije (subassociatio), facijes, varijanta.

5. U zoologiji, udruživanje životinja u veće zajednice; u ekologiji, skup svojti na nekom staništu koje na osebujan način dijele njegove resurse. Među sisavcima stalnog boravišta udružuju se mnogi glodavci, a među pticama, osobito u doba parenja, čaplje, plamenci, bregunice, pingvini, galebovi. Životinje nestalna boravišta tvore plove (npr. srdele, skuše, tune), jata (npr. čavke, vrane, papige) i krda (npr. goveda, sobovi, slonovi). U najvećim složenim krdima po prostranim stepama udružuju se i raznovrsne životinje: antilope, zebre, žirafe i nojevi. Kod udruživanja nekih kukaca provedena je podjela rada, pa su i pojedine jedinke različite građe (ose, pčele, bumbari, mravi).

6. U kemiji, okupljanje molekula ili iona u veće nakupine – asocijate, pri čemu su sile, koje drže sastavne jedinke na okupu, slabije od onih što dovode do nastanka kemijske veze. Sile što uzrokuju asocijaciju najčešće su elektrostatske naravi (stvaranje vodikove veze, Coulombove, van der Waalsove i Londonove sile). Asocijacija se opaža u sva tri agregatna stanja (npr. dimeri octene kiseline u plinovitu i u kapljevitu stanju, polimeri fluorovodika u plinovitu stanju i u vodenoj otopini, polimeri vode u ledu). U otopinama elektrolita opažaju se pri visokim koncentracijama, osobito u otapalima malene električne permitivnosti, specifični asocijati, tzv. ionski parovi.

7. U matematici → asocijativnost

Citiranje:

asocijacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/asocijacija>.