struka(e):

asonanca (franc. assonance < lat. assonare: zajedno zvučati), zvukovno ponavljanje samoglasnika, odn. dvoglasa. Javlja se u pjesništvu kao nepotpuna rima u kojoj se ne podudaraju slogovi, već samo samoglasnici na krajevima stihova, i kao unutarnja rima u sredini riječi. Također figura ponavljanja samoglasnika: oko sokolovo.

Citiranje:

asonanca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/asonanca>.