struka(e):

Asterix (udomaćeno [a'steriks]), junak istoimenoga francuskoga komičnog stripa (francuski Astérix [asteʀi'ks]) koji prikazuje doživljaje stanovnika maloga galskog sela za rimskog osvajanja sredinom I. st. pr. Kr., predvođenih glavnim junacima Asterixom i Obelixom (francuski Obélix), uz galeriju slikovitih epizodnih likova (Obelixov pas Malix, francuski Idéfix; seoski druid Faktorix, francuski Panoramix; seoski starješina Samostalix, francuski Abraracourcix; seoski bard Kozoderix, francuski Assurancetourix, i dr.). Autori su scenarist René Goscinny (1924–77) i crtač Albert Uderzo (1927–2020). Prvi se put pojavio, izlazeći u nastavcima, u francuskome časopisu za strip Pilote 1959., a od prve epizode Asterix Gal (1961) do 24. i posljednje koju je napisao Goscinny, Asterix kod Belgijanaca (1979), albume je objavljivala pariška izdavačka kuća Dargaud. Od 1980. do 2009. Uderzo je sam pisao i crtao strip, isprva uspjelo (Velika jaruga, 1980; Asterixova odiseja, 1982), no od 1990-ih novi nastavci izlaze rjeđe (npr. Ruža i mač, 1991), a kakvoća scenarija osjetno slabi, pogotovo 2000-ih. Od 35. epizode 2013. strip, po scenariju Jean-Yvesa Ferrija (r. 1959) i u izvedbi crtača Didiera Conrada (r. 1959), doživljava nov uspjeh (npr. Asterix kod Pikta, 2013). Ukupno je do 2019. objavljeno 38 epizoda. Strip je crtan u blago karikaturalnoj tradiciji francusko-belgijske škole stripa, a priče – svojevrsne anakrone satire – temelje se na kulturnim referencama na europsku suvremenost, napose u parodiranju modernih regionalnih mentaliteta (npr. Asterix u Britaniji, 1966; Asterix kod Helvećana, 1970; Asterix na Korzici, 1973) i suvremenih javnih osoba (u sporednim likovima), komici situacije i karaktera te verbalnome humoru, dosjetkama, kalamburima i općenito igrama riječi. Među najcjenjenijim su epizodama i one s pričama izrazito aktualnima u doba prvog objavljivanja: Raskol (1970), Obelix d.o.o. (1976), te Zgrade za bogove (1971), satire kapitalizma, tehnokracije i konzumerizma. U svijetu preveden na više od stotinu jezika i prodavan u golemim nakladama (više od 380 milijuna primjeraka), u Francuskoj su pojedine epizode dosegnule prvu nakladu od sedam milijuna primjeraka. Prema stripu je nastalo više crtanih filmova (ističe se tek Asterixovih dvanaest zadataka, 1976., koji su napisali i korežirali Goscinny i Uderzo), četiri visokobudžetna igrana filma, dva računalno animirana filma te 40 videoigara. Na hrvatskom jeziku pojavljuje se početkom 1970-ih u izdanjima novinske kuće Vjesnik, u uspjelom prijevodu Ladislava Grakalića (šest epizoda u Plavom vjesniku, jedna epizoda u Zabavnom omladinskom vjesniku te dvije epizode u ZOV stripu); međutim, u kulturnu se percepciju do 1990-ih utisnuo posredovanjem više srpskih izdanja (napose prijevodi Đorđa Dimitrijevića u izdanju nakladničkoga poduzeća Forum/Marketprint). Od 1992. u nekoliko su se navrata pokretala hrvatska izdanja – 11 albuma u nakladničkoj kući Izvori 1992–99., dva u Egmontu 2000. te osam albuma u Bookglobeu 2014–17.

Citiranje:

Asterix. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/asterix>.