struka(e):

bitcoin [bi'tkɔin] (engl., od bit [akronim od binary digit: dvojna znamenka] i coin: kovanica), kriptovaluta koju je 2008. osmislio pojedinac ili skupina pod pseudonimom Satoshi Nakamoto; također tehnologija na kojoj je ta valuta zasnovana. Kriptovaluta je vrsta digitalne valute (elektronički novac), tj. sredstva razmjene koje dolazi u elektroničkome obliku, a ne u materijalnome. Njezina je specifičnost da se ne oslanja na središnji autoritet koji inače izdaje valutu (država), a nastanak, prijenos i sigurnost temelji se na kriptografskim algoritmima. Bitcoin, stavljen u uporabu 2009., bio je prva kriptovaluta u svijetu.

Zamišljen je za mrežnu, ali i za klasičnu trgovinu. Njegova vrijednost, određena ponudom i potražnjom na tržištu, često se drastično mijenja, pa se bitcoin danas mnogo češće rabi kao oblik investiranja kapitala, nego kao sredstvo plaćanja. Bitcoin se može kupiti, prenositi, razmjenjivati ili prodavati izravno i anonimno, bez središnje institucije ili administratora poput banke.

Bitcoin je razvijen kao sredstvo razmjene s većom autonomijom od konvencionalnoga fiducijarnoga novca koji se oslanja na pouzdanost središnje institucije koja ga izdaje, te s manjom podložnosti krivotvorenju. Na temelju napredaka ostvarenih u računalnoj kriptografiji prijedlozi nekoliko digitalnih valuta postojali su i prije pojave bitcoina, no neki su problemi, poput višestrukog trošenja istih sredstava, riješeni tek uvođenjem bitcoina.

Temelji se na tehnologiji ulančanih blokova (engl. blockchain), gdje transakcije bitcoinom čine blokove koji su kriptografski lančano povezani i tvore javnu računovodstvenu knjigu (engl. ledger). Sprječavanje dvostrukoga trošenja i krivotvorenja počiva na nemogućnosti izmjene podataka u jednome bloku bez izmjene podataka u svim blokovima. Sustav je zasnovan na decentraliziranoj mreži ravnopravnih partnera (engl. peer-to-peer), što osim izravne komunikacije bez posrednika osigurava i sigurnost. Uz to kriptografija javnoga ključa onemogućuje presretanje i krađu sredstava u prijenosu jer se za odašiljanje poruke rabi javni ključ, dok je privatni ključ uvijek skriven.

Bitcoin nastaje tzv. rudarenjem, kao nagrada partneru u mreži čije je računalo, koristeći se snagom procesora i električnom energijom, obavilo kompliciran i vremenski zahtjevan algoritam (engl. proof-of-work), kojim se potvrđuju transakcije zadanoga bloka te nastaje novi blok. Iako je program za rudarenje otvorenoga koda pa svatko može sudjelovati, ono zahtijeva veliku investiciju u iznimno snažna računala i mnogo energije. Iznos nagrade u rudarenju (broj bitcoina) postupno se smanjuje, te je konačan broj bitcoina ograničen na nešto manje od 21 milijuna. Svaki bitcoin djeljiv je na 100 milijuna jedinica (nazvane satoshi).

Za pohranu koriste se novčanici (engl. wallet), koji mogu biti fizički i digitalni, a temelje se na pohrani privatnoga ključa. Kod fizičkih se novčanika ključ (kriptografijom stvorena šifra) pohranjuje ispisom na papir, tiska kao bitcoin-novčić (na bitcoin-bankomatu), gdje je zapis skriven iza sigurnosnoga holograma ili se pohranjuje digitalno na hardverski novčanik (uređaj nalik prijenosnoj vanjskoj memoriji). Kod digitalnih novčanika ključ se pohranjuje na mreži.

Iz želje za bržom obradbom transakcija, izravno iz bitcoina nastale su kriptovalute bitcoin cash i bitcoin gold, a na temelju tehnologije ulančanih blokova nestale su mnoge druge kriptovalute, poput ethereuma i litecoina. Povrh kriptovaluta, tehnologija se razvija i za druge uporabe, poput pametnih ugovora, onemogućavanja glasačkih prevara i sl.

Broj korisnika u svijetu i Hrvatskoj u stalnom je porastu, na što upućuje porast broja novčanika (2018. broj novčanika bio je 32 milijuna, a 2023. je 200 milijuna).

Citiranje:

bitcoin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bitcoin>.