struka(e):
ilustracija
TEMPLARI, freska iz XII. st.

templari (lat. Pauperes Commilitones Christi templique Salomonis: Siromašni vitezovi Kristovi i Salomonova hrama), kat. viteški red utemeljen u Jeruzalemu 1119; božjaci, hramovci. Utemeljio ga je Hugues de Payins sa sedmoricom franc. vitezova. Red je dobio ime po prvom samostanu podignutu kraj Salomonova hrama (templum). Po sjedištu reda nazivaju se i Fratres militiae templi: Braća hramske vojske. Svrha je reda bila čuvanje svetih mjesta u Palestini i zaštita kršć. hodočasnika. Pravilo reda sastavio je sv. Bernard iz Clairvauxa (1128), a od 1139. red je bio izravno podređen papi. Članovi su se dijelili na vitezove, svećenike i braću pomoćnike. Na čelu reda bio je veliki meštar, a samostanom (priorija) je upravljao prior. Templari su nosili bijelu odjeću s crvenim križem na ramenu. Raširili su se po zapadnome kršć. svijetu, stekli velike posjede i utjecali na polit. život. U hrv. krajeve došli su u drugoj pol. XII. st. (Vrana kraj Zadra, Senj, Zagreb, Božjakovina, Dubica, Našice) i odande se raširili po Ugarskoj. Nakon izgona templara iz Palestine, matični samostan bio je premješten na Cipar (1291), a odande u Francusku. Kako su templari bili izravno podređeni papi i imali velike posjede, franc. kralj Filip IV. Lijepi pokrenuo je protiv njih montirani proces (1307). Pod njegovim pritiskom papa Klement V. ukinuo je 1312. templarski red; u Francuskoj je templarske posjede konfiscirala država, a u pojedinim zemljama posjedi su bili dodijeljeni ivanovcima (tako i u Hrvatskoj). U nekim zemljama (Portugal, Škotska, Italija) templari su se mogli ponovno organizirati kao laičko-viteški red (1705. prihvaćen je statut reda). U Francuskoj je ponovno djelovanje reda odobrio Napoleon I. Premda ga službena Crkva nije priznala, red danas djeluje pod imenom Ordo Militiae Christi Templi Hierosolymitani: Kršćanski viteški red jeruzalemskoga hrama, sa sjedištem u Jeruzalemu (od 1991) i međunar. Glavnim tajništvom u Kölnu; ima oko 5000 članova u više od 30 priorija. – Značenje templara, sporni proces čija pozadina (osobito mnoga smaknuća) nije dovoljno istražena, sumnjičenja zbog gnostičko-ezoteričnih naučavanja, utjecali su na širenje mnogih mističkih spekulacija (Sveti gral, Zavjetna škrinja, graditeljske tajne, prokletstvo broja 13, datum smrti velikoga meštra) koje su dovele do nastajanja novih (kvazireligijskih) zajednica utemeljenih na tobožnjim templarskim tradicijama: u XVIII. st. javilo se slobodnozidarsko templarstvo (u Francuskoj Ordre du Temple, u Engleskoj Knights Templars, u Njemačkoj Strikte Observanz), a u XIX. i XX. st. u okružju okultizma, kao nositelji »starih znanja«, osnivaju se okultno-ezoterični templarski redovi, među kojima je najpoznatiji Ordo templi Orientis iz 1901.

Citiranje:

templari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/templari>.