struka(e):

bunja (ćemer, kažun, kućarica, poljarica, pudarica, trim), mala kružno-kupolasta građevina na jadranskom području. Građena je od neobrađena ili grubo obrađena kamena, u suhozidu. Redovito kružna tlocrta, niska cilindrična zida (visine do 1,5 m), koji je zatvarao prostor približnog promjera od 1,4 do 4 m, te s uskim ulazom. Nadsvođena stožasto izvedenom nepravilnom kupolom od pločasta kamenja, slagana u spiralnom nizu ili prstenovima koji se suzuju, a posljednji, gornji otvor prekriven je kamenom pločom. Posebice su skladnih oblika istarski kažuni. Bunje se nalaze na poljima, u vinogradima i maslinicima, često priljubljene uz poljske kamene ograde. Služe kao skloništa od nevremena, prostor za odmor u tijeku poljodjelskih radova ili spremišta oruđa. Sličnih građevina ima i drugdje po Sredozemlju (talijanski trulli, španjolski i katalonski barraca i dr.), a poznate su i iz prapovijesnog razdoblja (nuraghi na Sardiniji). Način gradnje kupole pripada najstarijim tehnikama svođenja.

Citiranje:

bunja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bunja>.