struka(e):

comes [ko'mes] (lat.: pratilac, suputnik, prema cumeo, cumire: pratiti, ići za nekim), u starom Rimu, u republikansko doba, prvotno titula za mladiće koji su pomagali magistratima u upravi provincija, dok je u carsko doba označivala careva pratioca ili njegova izaslanika u provincijalnoj vojsci. Od Konstantina I. Velikoga označuje sve one koji su sudjelovali u carskoj, civilnoj i vojnoj upravi. Poslije je imala tek počasno značenje. Kod Ostrogota je comes (comes Gothorum) bio vojni i civilni upravitelj pokrajina koje su se nalazile pod ostrogotskom okupacijom. Franci su pak, prodirući u Galiju, ondje zatekli rimskoga comesa, instituciju koja je odgovarala germanskoj instituciji grofa (Graf), te su je prihvatili; u Franačkoj je zato comes (comes, akuz. comitem > franc. comte, tal. conte, španj. conde; usp. u hrv. naslov komeš) također značio vojnog i civilnog upravitelja nekog upravnog područja, a imenovao ga je kralj. Od X. i XI. st. titula comesa ne označava nasljednu plemićku titulu. U nas su comesu, kojega je postavljao vladar, dalmatinski gradovi suprotstavljali potestata. Od poč. XV. st. comesa je isključivo postavljala mletačka vlada.

Citiranje:

comes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/comes>.