crijevo (lat. intestinum), u čovjeka, cjevasti organ probavnog sustava koji se proteže od želuca do čmara. Stijenke su mu svrhovito različito građene, ali su im zajednička tri sloja: unutarnji – sluznica sa specifičnim stanicama i žlijezdama, srednji – kružno i uzdužno poredano glatko mišićje, te vanjski – ovojnica. Crijevo se dijeli na tanko i debelo. Tanko crijevo (intestinum tenue), dugačko 5 do 7 m, počinje na završnom otvoru želuca (pilorus) kao dvanaesnik i prelazi u tašto crijevo (jejunum), zatim se produljuje u vito crijevo (ileum), koje u desnome donjem kutu trbuha ulazi u debelo crijevo. Sluznica tankoga crijeva ima karakterističan baršunasti izgled, što potječe od golema broja sitnih nabora i resica, pa ukupna površina tankoga crijeva iznosi oko 4 m².
Debelo crijevo (intestinum crassum, colon) započinje kao slijepo crijevo (caecum), na kojem je crvuljak (appendix), nastavlja se prema gore kao uzlazni krak (colon ascendens), koji prelazi u poprečni krak (colon transversum); u lijevome gornjem kutu trbuha zavija poprečni krak u silazni krak (colon descendens) i nastavlja se u sigmoidno crijevo te potom u zadnje ili ravno crijevo (rectum), koje završava čmarom (anus). Debelo crijevo dugačko je oko 1,5 m.
Gibanjem crijeva crijevni se sadržaj potiskuje prema čmaru (→ peristaltika). U tankom crijevu probavlja se hrana s pomoću sokova što ih izlučuju žlijezde crijeva i druge probavne žlijezde i upijaju se hranjive tvari i voda. U debelom crijevu upija se voda i formiraju izmetine. Djelatnost crijeva odvija se samostalno, ali je pod kontrolom autonomnoga živčanog sustava. Crijeva podliježu različitim bolestima i poremećajima, kao što su proljevi, opstipacija, upale (kolitis, apendicitis), zapletaj (ileus) te zarazne i parazitne bolesti. (→ probavni organi)