dekret (njem. Dekret ili franc. décret, od lat. decretum: ono što je odlučeno), naziv za pravne akte raznovrsne naravi, sadržaja i oblika. U rimskome pravu, naziv decreta uporabljuje se za zasebnu vrstu carskih konstitucija u obliku sudskih rješidbi koje donosi car u sporovima pred carskim sudom. Rješidbe su poprimile značenje općeg propisa, budući da su, zahvaljujući carevu autoritetu, djelovale na sudsku praksu nižih sudova u rješavanju istih ili analognih pravnih pitanja. Najpoznatiji je dekret cara Marka Aurelija (Decretum divi Marci) o zabrani vjerovnicima da samovoljno, bez suda, oduzimaju dužnicima novac ili stvar. Naziv dekret označava sustavnu zbirku propisa Katoličke crkve (→ decretum gratiani), koju je u prvoj polovici XII. st. sastavio benediktinac Gracijan. Dekret je i danas jedna od najvažnijih vrsta pravnih akata u Katoličkoj crkvi. Razlikuju se opći, zakonski dekreti (decreta generalia) i pojedinačni, upravni dekreti (decreta singularia). U francuskome pravnom sustavu dekret je naziv za akt izvršne vlasti i uredbe sa zakonskom snagom, koje i nose naziv dekreta-zakona (décret-loi).
Termin dekret uporabljuje se i kao sinonim za ukaz, tj. pojedinačni pravni akt državnih poglavara, vlade ili pojedinog ministra. Takvim se aktima najčešće određuju imenovanja, postavljenja ili promaknuća.
