struka(e):

enklitika (grč. ἐγϰλıτıϰός: koji se naslanja, prema ἐγϰλίνεıν: naslanjati se), naziv za riječ koja nema vlastitog naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i čini s njom jednu fonetsku (naglasnu) cjelinu. Naziva se i zanaglasnicom ili naslonjenicom, npr. Sjetili su ga se, izgovor [sjètilisugase]. U hrvatskom jeziku enklitike mogu biti glagolske, a to su nenaglašeni oblici prezenta i aorista glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su; bih, bi, bi, bismo, biste, bi) i htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) ili zamjeničke (me, te, se, nas, vas, ga, ju, je, ih, mi, ti, si, nam, vam, mu, joj, im, nj). Osim toga, enklitika je i čestica li. Zamjeničke enklitike nas i vas oblički se podudaraju s naglašenim likovima, usp. On nas/vas je pozvao prema Nas je pozvao, a vas nije. Nenaglašeni oblici aorista pomoćnoga glagola biti mogu se deenklitizirati pa tada mogu dolaziti i na početak rečenice, npr. Bi li sutra došao, Biste li nas saslušali. Od ostalih glagolskih enklitika na početak rečenice može još samo doći je, npr. Je li već kasno? Ako više enklitika dolazi jedna za drugom, onda prvo dolazi li (npr. Tko li će nam doći?), zatim glagolske enklitike osim je (npr. Rekli su nam, ali Rekao nam je), zatim zamjeničke, i to dativ i genitiv prije akuzativa (npr. Dao vam ga je, Oslobodili su ga se), a poslije svih ostalih glagolska enklitika je (npr. Tko li nam ga je poslao?). U mnogim jezicima postoji pravilo (nazivano i Wackernagelovim zakonom) prema kojem enklitike u rečenici moraju slijediti iza prve naglašene riječi.

Citiranje:

enklitika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/enklitika>.