eparh (grč. ἔπαρχος: poglavar, zapovjednik), u rimsko i bizantsko doba službeni naziv za namjesnika provincije sa značenjem praefectus. Taj naslov nosio je u Bizantu prefekt Carigrada, kao upravitelj grada obično s neograničenim ovlastima. On je imao glavnu ulogu u životu prijestolnice; bilo mu je podređeno sudstvo u Carigradu, a vodio je i brigu o održavanju reda i mira u prijestolnici te o njezinoj opskrbi, tako da su sav gospodarski život grada, njegovo obrtništvo i trgovina bili pod njegovim nadzorom, kako to svjedoči Eparhova knjiga (’Eπαρχıϰὸν βıβλίον), zbirka propisa kojima je bila regulirana djelatnost gradskih cehova. Konstantin VII. Porfirogenet u knjizi O ceremonijama (’Eϰϑεσıς βασıλείον τάξεως, lat. De ceremoniis) naziva ga »ocem grada«. Bizantski car Bazilije I. podijelio je naslove eparha i patricija hrvatskom kralju Držislavu.
