feldšpatoidi (feldšpat + -oid), alumosilikati (uz Al[6] kao kation prisutan je i Al[4] u anionskom kompleksu) poput glinenaca (feldšpata), zeolita, skapolita; to su i tektosilikati, tj. silikati s trodimenzionalnim skeletom (Si, Al)O4 tetraedara kod kojih svaki vršni kisik premošćuje (povezuje) par tetraedara. Negativne naboje skeleta, po jedan na svakom (AlO4) tetraedru, kompenziraju kationi (Na+, K+, Cs+, Ca2+ ili Ba2+) smješteni u šupljine skeleta. Naziv feldšpatoidi dolazi od strukturne i kemijske sličnosti s feldšpatima (glinencima). Međutim, feldšpatoidi su siromašniji silicijevim dioksidom pa se uz ravnotežu ne mogu razvijati uz kvarc; osim toga oni su siromašni kalcijem Ca i baš zbog toga karakteristični sastojci alkalne svojte bazičnih i neutralnih eruptiva u kojima zamjenjuju glinence. Najvažniji su članovi skupine nefelin i leucit.
Nefelin (Na, K) (Al SiO4), tvrd heksagonalni mineral masna sjaja, bezbojan ili obojen od primjesa. Lako se tali i otapa u kiselinama; kristali u efuzivima, nepravilna zrna u intruzivima.
Leucit K(AlSi2O6), tetragonski mineral često u kubičnom obliku deltoidnog ikozitetraedra – naime, ti su kristali nastali iznad 603 °C (temperatura fazne transformacije kubične strukture u tetragonsku strukturu); staklasta je sjaja, proziran, bijel do blago obojen, teško se tali i otapa; bitan sastojak bazičnih i neutralnih efuziva bogatih kalijem. Uz nefelin i leucit u alkalnim su efuzivima često prisutna tri kubična strukturna srodna minerala sodalit 3Na(AlSiO4) · NaCl, haüyin 3Na(AlSiO4) · CaSO4 i nozean 6Na(AlSiO4) · Na2SO4.
