filmologija (film + -logija).
1. Današnji naziv za humanističko-znanstvenu disciplinu posvećenu proučavanju filma. Obuhvaća autonomnu teoriju i povijest filma, ali i one poddiscipline drugih znanosti što se specijalistički usredotočuju na proučavanje sebi relevantnih aspekata filma: psihologiju filma, sociologiju filma, kulturološke i komunikološke pristupe, muzikološka proučavanja, arhivističke i leksikografske obradbe, tehnološke pristupe i dr.
2. Teorijski pokret u Francuskoj 1940-ih i 1950-ih. Naziv je skovao G. Cohen-Séat (1946) za novu »sintetsku« znanost koja sjedinjuje različite druge znanosti (filozofiju, psihologiju, sociologiju, povijest i dr.), a proučavala bi film iz različitih znanstvenih perspektiva. Ideja je bila posljedicom poimanja filma kao »sintetskog« fenomena, spoja različitih umjetnosti (kazališne, književne, likovne, glazbene), odnosno osobitoga civilizacijskog spoja (umjetnosti, masovno-kulturnih fenomena, ekonomije i tehnologije). Jezgra filmološkog pokreta bili su uglavnom profesori sabrani oko Sveučilišta Sorbonne u Parizu (Cohen-Séat, J.-J. Riniéri, Henri Agel, M.-T. Ponçet, Étienne Souriau i dr.). Utemeljen je institut za filmogiju u Parizu, nekoliko udruga i ureda, organizirani su kongresi, pokrenuta filmološka revija. Pokret je potaknuo niz znanstvenika da se posvete i filmu (A. Michote, R. Zazzo, E. Morin), a imao je utjecaja i izvan Francuske.
