Gaeta [gae:'ta], grad, ribarska luka i ljetovalište u pokrajini Latina (Lacij), središnja Italija; 21 546 st. (2011). Leži na obali Tirenskoga mora, 141 km jugoistočno od Rima. Najpoznatiji su arhitektonski spomenici crkva San Giovanni a Mare (X. st.), katedrala (1106–1278; obnovljena 1792) i dvorac (1289–1435). Rafinerija nafte, tvornica stakla; proizvodnja keramike. – Rimska Caieta. Opisali su je Vergilije, Ciceron i Plinije. Od IX. st. u vlasti Bizanta, koji ju je utvrdio. Poznata pomorsko-trgovačka luka; oligarhijski način uprave iz XI. st. zadržao se i za vlasti Normana (od 1066) te za anžuvinske i aragonske dinastije. Kao napuljska pogranična utvrda. Gaeta je 1848–49. bio pribježište pape Pia IX., a 1860–61. posljednje uporište napuljskih Burbonaca. Od 1861. dio je Kraljevine Italije.
