glasnoća

glasnoća (znak N), subjektivna veličina kojom se opisuje fiziološki osjet zvuka, svojstvo zvuka koje se opisuje od tiho do glasno. Ovisi o jakosti zvuka i osjetljivosti uha za određenu frekvenciju (osobe prosječna sluha najosjetljivije su na zvuke frekvencije od 2 do 5 kHz). Primjerice, zvuk jakosti od 60 dB i frekvencije od 3000 Hz zvuči glasnije od zvuka iste jakosti frekvencije od 200 Hz. Izražava se brojčanom jedinicom son. Ukupna glasnoća više zvučnih izvora različitih frekvencija zbroj je glasnoća pojedinih izvora.

Razina glasnoće (znak L_N) prirodni je logaritam omjera srednje vrijednosti zvučnoga tlaka p_ef tona frekvencije 1 kHz i usporedbenoga zvučnoga tlaka p₀ (obično 20 µPa) iste frekvencije u normiranim slušnim okolnostima: L_N = ln (p_ef/p₀)_1 kHz. Izražava se brojčanom jedinicom fon.