struka(e):

gluhoća (anacusis, surditas), djelomičan ili potpun gubitak sluha u jednom uhu ili u oba uha. U audiologiji, gluhoća znači gubitak sluha u govornom području tonalnog audiograma veći od 93 decibela (prema međunarodnim jedinicama), dok je u narodnom govoru gluhoća naziv za bilo kakvo smanjenje sposobnosti slušanja. Nagluhost (hypoacusis) je djelomična gluhoća. Provodna (konduktivna) nagluhost poremećaj je u provođenju zvuka od vanjskoga do unutrašnjeg uha, a uzrokovana je najčešće infekcijom, anomalijama slušnih koščica u srednjem uhu ili promjenama u unutarnjem uhu (otoskleroza) koje nastaju u koštanoj čahuri labirinta. Zamjedbena (perceptivna) nagluhost nastaje zbog oštećenja pužnice u unutarnjem uhu, slušnog živca ili slušnih centara u mozgu (može postojati od rođenja), a u odraslih nastaje zbog ozljeda, neke bolesti ili dugotrajne izloženosti buci. Progresivna perceptivna nagluhost (presbyacusis ili staračka nagluhost) javlja se u starijoj životnoj dobi. Nagluhost može biti i miješana, tj. provodna i zamjedbena. Podrobna dijagnostika oštećenja sluha provodi se različitim slušnim testovima. (→ audiometrija)

Citiranje:

gluhoća. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gluhoca>.