hilozoizam (grčki ὕλη: tvar i ζωή: život), u filozofiji, pripisivanje životnih, osobito psihičkih obilježja cijeloj prirodi; mišljenje da je sva tvar prožeta životom. Kao prirodofilozofijska teorija, potekla vjerojatno iz animizma, hilozoizam se javlja u grčkoj filozofiji kod Jonjana (Talesa, Anaksimandra, Anaksimena, Heraklita), a zatim u različitim oblicima u cijeloj povijesti filozofije (G. Bruno, Paracelsus) sve do našega doba (E. Haeckel).
