homogenost (prema grč. ὁμογενής: koji je istoga roda), istovrsnost. 1. U fizici, svojstvo koje opisuje kakvoću ili stanje tvari ili prostora ujednačene strukture ili jednakih sastavnih dijelova, npr. homogena tvar u svim dijelovima ima jednaku strukturu, gustoću, kemijski sastav i druga svojstva; homogeni prostor sastoji se od točaka koje su u svakom smislu jednakovrijedne, tj. u homogenom prostoru ne postoji istaknuta točka; homogeno električno polje u svakoj točki ima jednaku jakost električnoga polja; homogeno magnetsko polje u svakoj točki ima jednaku jakost magnetskoga polja.
2. U matematici, 1) svojstvo koje opisuje matematičke objekte jednakoga stupnja, npr. homogeni polinom je zbroj nekoliko monoma istoga stupnja; 2) matematički pojam široka značenja, uvijek vezan uz neki specifični slučaj, npr.: homogene funkcije su funkcije više varijabli za koje vrijedi f (tx1, tx2, tx3, …, txn) = tnf (x1, x2, x3, …, xn) za sve realne t (eksponent n naziva se stupanj homogenosti); homogene diferencijalne jednadžbe su jednadžbe oblika y′ = f (y/x), homogeni sustav jednadžbi je sustav linearnih jednadžbi kojima su koeficijenti nultih potencija nepoznanica jednaki nuli, npr. 3x + 5y = 0, 7x + 5y = 0.
