imela (Viscum), rod s oko 65 poluparazitskih vrsta iz porodice imela (Loranthaceae), koje rastu na različitim vrstama drveća pretežito u tropskim i suptropskim područjima Staroga svijeta i sjeverne Australije. U Europi (i u Hrvatskoj) rastu tri vrste: bijela imela (Viscum album), jelina imela (Viscum abietis) i austrijska ili borova imela (Viscum laxum). Najčešća je bijela imela, koja je lako uočljiva na listopadnome drveću (najčešće na topoli, vrbi, lipi, bagremu, stabljikama jabuke; na hrastovima je nema), osobito zimi, kada su ta stabla bez lišća. Ima jednospolne i dvodomne cvjetove. U ženskima se razvijaju plodovi, bijele bobe, kojima unutar. sloj sadrži ljepljivu tvar viscin, s pomoću koje se lako zalijepe na koru drveća gdje kliju. Imela se odavno upotrebljava u ljekarništvu za reguliranje krvnoga tlaka, kroničnoga zatvora, za normaliziranje izlučivanja žuči i dr. Prikupljaju se listovi (Folia Visci) ili manje grančice s listovima (Herba Visci ili Stipites Visci cum foliis). Grančice bijele imele često se prodaju za ukras.
