impeachment [impi:'čmənt] (engl., prema impeach: okriviti, optužiti; tražiti opoziv < starofranc. empeecher, empescher: sputati, uhvatiti u klopku < lat. impedicare), u angloameričkoj ustavnoj praksi, postupak kojim se javni dužnosnik optužuje zbog zloporabe vlasti. Zbog velike važnosti predmeta, ali i opasnosti da bi počinitelj u postupku pred redovitim sudom izbjegao kaznu, impeachment provode predstavnička tijela: u Engleskoj Donji dom (House of Commons) Parlamenta, na temelju istrage neovisnih istražitelja, podiže optužbu pred Gornjim domom (House of Lords), a u SAD-u sudi Senat na temelju optužnih članaka Zastupničkoga doma (House of Representatives) Kongresa. U engleskoj ustavnoj praksi taj se tip postupka javio u XIV. st., najviše se primjenjivao u XVII. st., a izobičajio se u XIX. st. U američkoj praksi postupak impeachmenta do sada je primijenjen 17 puta, a optuženi su bili senatori, suci i tri predsjednika SAD-a: Andrew Johnson (1868. Senat ga oslobodio), Richard Nixon (1974), koji je izbjegao odlučivanje podnošenjem ostavke na predsjednički položaj, i Bill Clinton (1999., optužen zbog lažne prisege pred Velikom porotom i ometanja postupka), glasovanjem Senata oslobođen optužbe.
