struka(e):

indeterminizam (in-2 + determinizam), filozofsko gledište po kojem u sveukupnoj zbilji, nasuprot strogoj određenosti, vladaju spontanost i sloboda. Događanje nije uvjetovano ni određeno zakonima, niti se može spoznati i predvidjeti iz zakona kauzalnosti (uzročnosti). Indeterminizam zastupa apsolutnost božanske volje, po kojoj je Bog, neuvjetovan, bez posebnih uzroka stvorio svijet; svijet je djelo njegove apsolutne samovolje (Duns Scotus). Indeterminizam tvrdi da je volja najbitnija moć čovjekove duše i da uvjetuje razumsku djelatnost, te da čovjek u svojim odlukama i postupcima nije određen nikakvim vanjskim i unutarnjim čimbenicima (npr. okolinom, društvom, poviješću, odgojem, motivacijom i dr.), nego odlučuje i djeluje spontano i posve slobodno (etički indeterminizam). Sloboda je bezuzročno događanje. Bezuzročna sloboda čovjekove volje slična je bezuzročnom skretanju atoma u Epikurovoj filozofiji prirode. Nasuprot Demokritovu strogomu determinizmu u području zbivanja u mikrosvijetu, Epikur je prvi dao potpunije indeterminističko shvaćanje prirodnih pojava. Indeterministička shvaćanja u novovjekovnoj filozofiji radikalnije su zastupali npr. D. Hume u svojoj kritici načela uzročnosti i H. Bergson svojim spiritualističkim indeterminizmom (sloboda je načelo svega zbiljskoga, kako duhovnoga tako i fizičkoga). Indeterminizam je doživio vrhunac u znanosti i filozofiji prirode u XX. st., posebice u kvantnoj mehanici (N. Bohr i W. Heisenberg).

Citiranje:

indeterminizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/indeterminizam>.