internacija

internacija (prema franc. internement: zatvaranje, zatočenje), institut međunar. prava koji zbog imperativnih razloga drž. sigurnosti dopušta potpuno ili djelomično oduzimanje slobode kretanja građanskim (civilnim) osobama državljanima neprijateljske države koje su se zatekle na području države s kojom se njihova država nalazi u ratu, ili na području pod njezinom ratnom okupacijom. Pravila o postupanju s internircima sadržana su u Četvrtoj ženevskoj konvenciji o zaštiti građ. osoba u doba rata iz 1949., a pojedinosti režima internacije mogu se urediti i ugovorom između zaraćenih država. Pojam internacije obuhvaća i slične mjere koje je neutralna država dužna primijeniti prema borcima zaraćenih država ako oni prijeđu na njezino područje, što je uređeno Petom haškom konvencijom o pravima i dužnostima neutralnih sila i osoba u slučaju rata na kopnu iz 1907. Neutralna država dužna ih je razoružati te zadržati u logorima predviđenima za internaciju. Takvi internirci nisu zarobljenici, iako je njihov položaj i postupak prema njima donekle sličan onomu ratnih zarobljenika.