kapitulari (srednjovj. lat. capitularis, od lat. capitulum: poglavlje), u srednjovj. pravu, dulji propisi podijeljeni na poglavlja. (1) Propisi koje su izdavali franački vladari između sred. VIII. i kraja IX. st. Zakonodavna djelatnost bila je u najvećem zamahu u vrijeme Karla Velikoga, Ljudevita Pobožnog i Karla Ćelavoga, koji su težili ujednačenju prava i – pogotovo – uprave na velikim područjima kojima su vladali. Regulirali su svjetovna i crkv. pitanja te različite grane prava, no najvećim se dijelom odnose na ustroj vlasti. Kapitulari franačkih vladara sabiru se već od poč. IX. st. u privatne zbirke, s time što neke od njih sadrže i mnogobrojne falsifikate (npr. zbirka Benedikta Levita, sastavljena oko 850., kojom se nastojao proširiti djelokrug crkv. sudova i ojačati utjecaj crkve). (2) U dalmatinskim gradovima kapitulari su obično propisi namijenjeni djelovanju neke službe, npr. zadarski Kapitular građanskih sudaca (Capitulare iudicum ad civilia).
