kavana (tur. kahvehane, od kahve: kava i hane < perz. ẖāne: kuća), javni ugostiteljski prostor u kojem ljudi provode vrijeme u razgovoru, čitanju novina i časopisa, slušanju glazbe, uz kavu, pića, slastice i sl. Prve kavane, u kojima se ispijala samo kava, otvorene su u Meki u XV. st., potom potkraj XVI. st. u Egiptu (Kairu), Siriji te po cijelom Osmanskom Carstvu (u Carigradu 1517). Zahvaljujući venecijanskim trgovcima kava je 1615. iz Meke dovezena u Europu pa su potkraj XVII. st. otvorene i prve kavane u europskim i sjevernoameričkim gradovima: u Veneciji 1645., Londonu 1652., Marseilleu 1659., Parizu 1689., Hamburgu 1675., Beču 1683., New Yorku 1669., Bostonu 1691. te Philadelphiji 1700. U Veneciji i danas postoji Il Caffè Florian na Trgu sv. Marka koja je utemeljena 1720., a u Rimu Caffè Greco, iz 1760., u koju su svojedobno navraćali J. W. Goethe, F. Liszt, R. Wagner, G. G. Byron, N. V. Gogolj i F. Mendelssohn. Prvu kavanu u Oxfordu, Coffee House, otvorio je 1650. turski Židov Jacob (otud i današnji naziv Jacobs kava), a jednu od najstarijih kavana u Londonu 1688. vlasnik osiguravajućega društva Edward Lloyd. Čuvene su bile kavane Pariza Café Procope (1689), u koju su navraćali Voltaire, J.-J. Rousseau i D. Diderot kao i političari J.-P. Marat, M. de Robespierre i G. Danton, Café de la Paix, sastajalište rojalista, i kavana Frontini, sastajalište republikanaca. Parišku kavanu Tortoni Stendhal je smatrao »središtem civilizacije«. Zur blauen Flasche prva je kavana Beča, a otvorio ju je vojni tumač Georg Franz Kolschitzky nakon poraza osmanske vojske 1683. Kavane u SAD-u bile su slične gostionicama, a imale su i sobe za privatna i javna okupljanja. God. 1771. u bostonskoj kavani Green Dragon bila je organizirana pobuna poznata kao Boston Tea Party u kojoj je začet američki pokret za neovisnost, dok je u Merchant’s Coffee House osnovana Bank of New York (1784). Od XIX. st. kavane postaju mjesta za zabavu; u cafés chantants muziciralo se i pjevalo, a u cafés-concerts održavale su se akrobatske predstave, baleti i sl. S vremenom se razvio i poseban oblik kavane, tzv. music-hall, kao što su čuveni Folies-Bergères, Casino de Paris te Moulin-Rouge u Parizu. U Beču su kavane potkraj XIX. st. postale središtima intelektualnoga života pa se u književnosti uvriježio izraz Kaffeehausliteratur, kao sinonim stilskog izraza jednoga dijela književnika na prijelazu stoljeća. Bivša bečka kavana Grünnsteidel, na temeljima koje je A. Loos sagradio prvu modernu zgradu, stvorila je u fin-de-siècleu osnove XX. st., a kavana Zentral, u Gospodskoj ulici, još je i danas sastajalište konzervativne Mitteleurope. Zagrebačke su kavane uređenjem uvelike podsjećale na bečke; jednu od prvih kavana u gradu otvorio je 1837. Matija Pallain na Vrazovu šetalištu (Pallainovka), a jedna od poznatijih, Kazališna kavana, utemeljena je 1906., nakon osnutka Hrvatskoga narodnoga kazališta. U kavane Bauer i Medulić u Zagrebu navraćali su A. G. Matoš i A. Ujević, dok je kavana Corso bila sastajalište filmskih umjetnika i političara. U Splitu je bila vrlo poznata Narodna kavana, a u Dubrovniku Gradska kavana, koja je još i danas otvorena za posjetitelje.
