struka(e): | |

kaštel (latinski castellum, deminutiv od castrum: utvrda), tlocrtno pravilna utvrda koja služi za obranu i stanovanje. U antičko doba kod Rimljana, tvrđava ili manji utvrđeni vojni logor, građen os. na crti limesa ili na obrambeno najugroženijem dijelu gradskih fortifikacija, radi motrenja i nadzora. U srednjem vijeku i poslije, samostalna utvrda ili pojedinačni objekt (npr. obrambena kula) u nekom utvrđenom kompleksu. Gradili su se radi zaštite feudalnih posjeda ili granice te kao dodatna vojna zaštita samoga naselja, na mjestu koje bi u slučaju opsade bilo najviše izloženo udaru neprijatelja. Kaštel je bio i simbol vlasništva gospodara nad gradom. Takve su se građevine gradile u jadranskoj Hrvatskoj od XIII. st., a u kontinentalnoj od druge polovice XV. st. pa sve do kraja XVI. st. Kaštel je često sinonim za grad (burg), pa i naziv za naselje podignuto uz grad ili koji drugi utvrđeni objekt (Kaštela kraj Splita).

Citiranje:

kaštel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kastel>.