struka(e):

klauzula (lat. clausula: zaglavak), pojedina odredba nekog akta, npr. posebni uglavak u ugovoru, često u smislu nekog uvjeta, ograničenja ili pridržaja. Clausula irritatoria, uglavak kojim jedna strana pridržava pravo ugovor jednostrano raskinuti, ako druga strana svoju obvezu ne ispuni na vrijeme. Clausula rebus sic stantibus, uglavak kojim se stranke obvezuju ugovor ispuniti onako kako on glasi pod uvjetom da se naknadno bitno ne promijene okolnosti koje postoje u času sklapanja ugovora. Po hrvatskom pravu nije ju potrebno unijeti u ugovor, jer se već po zakonu smatra prirodnim sastojkom svakog ugovora. Clausula intabulandi (brisovna dozvola), izjava kojom stranka, koja će upisom u zemljišnu knjigu izgubiti svoje upisano pravo (npr. prodavatelj nekretnine) ili će joj ono biti ograničeno ili opterećeno, izričito dopušta uknjižbu u korist protustranke; mora ju sadržavati ugovor na temelju kojega će se provesti uknjižba stjecateljeva prava. Monetarne klauzule, uglavci kojima se vrijednost obveze ugovorene u domaćoj valuti veže za cijenu zlata (zlatna klauzula) ili za tečaj neke strane valute (valutna klauzula). Klauzula najpovlaštenije nacije, uglavak u međunarodnom trgovačkom ugovoru kojim se jedna država obvezuje drugoj da će s njom postupati onako kako postupa s državom koja uživa najveće povlastice. Mnogobrojne su klauzule uobičajene u trgovačkom i pomorskom pravu.

Citiranje:

klauzula. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/klauzula>.