klavir ili glasovir (njem. Klavier < franc. clavier, prema lat. clavis: ključ ili tipka), žičano glazbalo s tipkama, na kojem zvuk nastaje udaranjem batića o žice. Sastoji se od drvene rezonantne škrinje na trima nogama, oblikovane poput krila ili vodoravno položene harfe; u škrinji je metalni okvir na kojem su razapete žice te mehanizam s batićima, a s prednje, šire strane smještena je klavijatura. Pritiskanjem tipki pokreću se poluge s batićima, koji udarcima o žice proizvode zvuk. Žice su ugođene prema jednako temperiranomu sustavu na 88 tonova, a klavijatura obuhvaća 7 oktava i jednu malu tercu, na koncertnome glasoviru (2A–c5). U svakoj oktavi ima 12 tipki: 7 duljih, bijelih, koje odgovaraju osnovnim dijatonskim tonovima (c–d–e–f–g–a–h), i 5 kraćih, crnih tipki, umetnutih povišeno, koje odgovaraju kromatskim tonovima (des/cis–es/dis–ges/fis–as/gis–b/ais). Ispod klavijature nalaze se pedale, koje služe za mijenjanje volumena i jačine tona. – Izravni su preteče glasovira žičani instrumenti s tipkama, odnosno klavijaturom, klavikord i čembalo sa srodnicima, rašireni u europskoj glazbenoj praksi od XV. st. Na čembalu je pero pokrenuto tipkom zatrzalo žicu, a na klavikordu je tangenta pričvršćena na kraju tipke dodirivala žicu. Ali oba su ta glazbala imala manju zvukovnu snagu, a nedostajala im je i mogućnost dinamičkoga postupnog mijenjanja jačine tona. Zbog toga je, nakon mnogih pokušaja, talijanski graditelj Bartolomeo Cristofori izumio oko 1709. novo klavirsko glazbalo, prozvano gravecembalo col piano e forte, koje je imalo sve bitne dijelove mehanizma današnjega klavira. Tijekom XVIII. i XIX. st. mehanizam klavira mijenjao se i usavršavao; izgrađena je, među ostalim, tzv. engleska mehanika, koju je usavršio Francuz Sébastien Érard, izumivši 1821. sustav tzv. dvostruke repeticije, što omogućuje da se jedan te isti ton ponovi, a da se tipka ne mora posve otpustiti. Ta je mehanika još i danas osnovica na kojoj grade gotovo sve tvornice klavira; najpoznatije su Bechstein, Blüthner, Bösendorfer, Broadwood, Ehrbar, Érard, Förster, Pleyel, Steinway & Sons.
Osim standardnoga klavira s rezonantnom škrinjom u obliku krila, izgrađeni su u XVIII. i XIX. st. posebni tipovi, npr. četverouglasti klavir, pa različiti uspravni klaviri, od kojih se trajno održao jedino pijanino. – Klavir je potkraj XVIII. st. posve potisnuo iz prakse čembalo i klavikord i postao, uz violinu, glavnim instrumentom koncertnoga solističkoga i komornoga muziciranja.
