struka(e):

kohabitacija (lat. cohabitatio: zajedničko stanovanje).

1. U politologiji, naziv za politički odnos dvaju nositelja (tijela, institucija) izvršne vlasti koji pripadaju različitim političkim blokovima ili strankama. Svojstvena je polupredsjedničkim (semiprezidencijalnim) političkim sustavima u kojima predsjednik države dijeli izvršnu vlast s vladom. Kada predsjednik države i parlamentarna većina koja podupire vladu dolaze iz stranaka ili koalicija drukčijega ideološko-političkoga spektra, nastupa kohabitacija koja podrazumijeva njihov nužan »institucionalni suživot« (coexistence institutionnelle) u kreiranju zajedničkih politika u kojima dijele ovlasti. Iako postoje različite modifikacije, kohabitacija nastaje u dva temeljna slučaja: u prvome, kada se za mandata predsjednika države izabere novi saziv parlamenta koji je oporbeni predsjedniku države, te u drugome, kada se za mandata parlamenta izabere predsjednik koji je u oporbi parlamentarnoj većini, a onda i samoj vladi, odn. premijeru. Najpoznatija je kohabitacijska tradicija u francuskome polupredsjedničkom sustavu (Peta Republika), koji je bilježio kohabitacijska razdoblja između socijalističkoga predsjednika države i desne degolističke skupštinske većine, odn. vlade (1986–88., 1993–95) i obrnuto, između degolističkog predsjednika i lijeve skupštinske većine i vlade (1997–2002) pa se strukturna kriza funkcioniranja vlasti prevladavala tako da se predsjednik države »povlačio« u djelokrug vanjske politike, prepuštajući vladi ostale funkcije. Iako je svojstvena semiprezidencijalizmu, kohabitacija se često tumači šire.

2. U sociologiji, naziv za zajednički život partnera bez formalno sklopljenoga braka, izvanbračna zajednica.

Citiranje:

kohabitacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kohabitacija>.