konfiguracija (kasnolat. configuratio), vanjski obris, obličje, uobličenje, oblik nastao rasporedom (razmještajem) pojedinosti (dijelova, čestica, elemenata) u nekom skupu ili cjelini (konfiguracija tla, konfiguracija zvijezda). – U književnoj teoriji, pojam francuskog filozofa P. Ricœura (Vrijeme i pripovjedni tekst, 1983). Konfiguracija nastaje umjetničko-mimetičkom preobrazbom (figuracijom) življenoga vremena u pripovjedno vrijeme teksta, a zatim se čitateljskom prefiguracijom pretvara u vrijeme čitanja.