konkretizam (prema konkretan), međunarodni pjesnički pokret. Ime su mu dali Décio Pignatari i E. Gomringer u manifestu u povodu izložbe konkretne umjetnosti u São Paulu 1955. Osim u Brazilu (skupina Noigandres), pokret je djelovao i u Njemačkoj (E. Jandl), Francuskoj (Pierre Garnier), Velikoj Britaniji (Ian Hamilton Finlay). U pjesništvu konkretizma izražena je ideja o nadnacionalnome, nejezičnom sporazumijevanju. Teoretičari konkretizma (Max Bense, E. Gomringer, P. Garnier) isticali su da je njegov predmet jezik kao tvar (slovo, glas ili značenje) koju estetički oblikuje. Jezik je u konkretizmu lišen značenja i želi djelovati poput ornamenta, u istodobnosti prostora na stranici papira. Postoji više oblika konkretnoga pjesništva, ovisno o izabranu mediju. Najčešći je oblik vizualno pjesništvo, u dominantnoj grafičkoj formi kojega se književnost približava slikarstvu; fonetičko barata zvukom, a kinetičko oblikuje pjesme kao slike ili kipove u pokretu. U izravne povijesne začetnike toga smjera ubrajaju se S. Mallarmé (pjesma Bacanje kocke – Un coup de dés), G. Apollinaire (zbirka Kaligrami), G. de Nerval, E. E. Cummings, te pjesnički i poetički rad futurista i dadaista (T. Tzara, J. Arp).
Najistaknutiji su predstavnici konkretnoga pjesništva u Hrvatskoj J. Stošić i B. Vladović.
