konzorcij (lat. consortium: zajednički imetak; zajednica), oblik ugovornoga povezivanja (udruživanja), u pravilu trg. društava, redovito radi zajedničkog izvođenja investicijskih radova. Ugovorom o konzorciju uređuju se prava i obveze članova: podjela radova, rokovi za izvođenje, udio u troškovima, način odlučivanja u konzorciju, odgovornosti za neispunjenje posla, regresna prava i dr. Ugovorom se uređuje odnos konzorcija prema investitoru. Članovi konzorcija mogu nekoga između sebe odrediti kao vodećeg i ovlastiti ga da zastupa konzorcij u odnosu prema trećima, no u odnosu prema investitoru oni načelno nastupaju kao solidarni vjerovnici, odn. solidarni dužnici. Konzorcij može biti prigodan (za ostvarenje nekog određenoga posla) ili trajan (radi višestrukoga zajedničkog sudjelovanja članova u investicijskim pothvatima). Prema mogućnosti pristupanja novih članova, konzorcij može biti otvorenog i zatvorenoga tipa. Udruživanjem u konzorcij ne nastaje pravna osoba. Ako se ugovorom ne predvidi drugačije, na konzorcij se primjenjuju odredbe ugovora o ortaštvu. Poseban je oblik konzorcija konzorcij banaka za davanje zajma određenomu zajmoprimcu za zajednički račun. Time se između banaka postiže podjela rizika davanja velikoga zajma jednomu zajmoprimcu. U praksi se takav zajam naziva sindiciranim zajmom.
