kopula ili spona (lat. copula), riječ, obično, glagolska, koja u rečenici povezuje subjekt s imenskim predikatom (npr. Petar je krojač). Službu kopule obavljaju najčešće gramatikalizirani oblici glagola sa značenjem postojanja, npr. biti, bivati i sl. Takvi se glagoli i nazivaju kopulativnima. Katkad se govori i o semikopulativnim glagolima, među kakve se ubrajaju npr. postati, činiti se, zvati se, pokazivati se, ostati, npr. Ivan je postao bogataš, Svi smo ostali ravnodušni i sl. U formalnoj logici kopula se smatra trećim elementom suda (uz logički subjekt i logički predikat). Tako shvaćenoj kopuli često nedostaje gramatički korelat (npr. Vrijeme prolazi), jer subjekt i predikat ne moraju biti povezani posebnim elementom. U nekim se jezicima, npr. u ruskom, rečenice grade bez kopule i onda kad im je svojstven imenski predikat (npr. Dom bol’šoj – Kuća je velika).
