struka(e): | |
ilustracija
KORONA

korona (lat. corona: vijenac, kruna).

1. U antici, vijenac koji predstavlja čast, odlikovanje, nagradu, visok čin svojega nositelja. Vijenac (i kićenje vijencem) ima pradavno podrijetlo u magijskom i apotropejskom značenju kruga i nekih biljaka (hrasta, lovora, masline, mirte). Izvorno su se njime krasili kipovi bogova, i ono što je bilo posvećeno: žrtvene životinje, hramovi, svećenici, granični kameni, grobovi itd. U antičkoj Ateni arhonti su nosili vijenac od mirtina lišća. U atletskim natjecanjima u početku je pobjedniku bio davan vijenac od maslinova lišća, a potom od zlata. I kod Rimljana je isprva označivao nakit za bogove i svećenike, potom pod etrurskim utjecajem odlikovanje za različite vojne zasluge. Vojskovođama je Senat podjeljivao pobjednički vijenac, pobjedničku koronu (corona triumphalis). Postojao je opsadni vijenac ili opsadna korona (corona obsidionalis) za onoga koji bi se istaknuo pri opsadi gradova; zidni (corona muralis) za onoga koji se u borbi prvi popeo na neprijateljski bedem; taborski (corona castrensis) za borca koji je prvi ušao u neprijateljski tabor; brodski (corona navalis) za onoga koji je u borbi prvi ušao u neprijateljski brod; građanski (corona civica) za osobu koja je od smrti spasila rimskoga građanina. U početku su ti vijenci bili od različita lišća, a poslije od zlata. Cezar je prvi dobio povlasticu da trajno nosi pobjednički vijenac, nakon njega August, zatim svi rimski carevi (→ kruna; laureat).

2. U astronomiji, vanjski dio atmosfere Sunca i zvijezda koji emitira rendgensko zračenje. Male je gustoće (koncentracija atoma manja od 1015/m³), vrlo visoke temperature (milijun i više stupnjeva) i promjenljiva oblika unutar ciklusa Sunčeve aktivnosti. Golim se okom zapaža samo za potpune pomrčine, dok se koronografom vidi i izvan razdoblja pomrčine. Oblici korone slijede smjer magnetskoga polja. Iz korone struji Sunčev vjetar, koji čine električki nabijene i nenabijene čestica. U koroni nastaju povremene erupcije kojima se Sunčeva tvar izbacuje u međuplanetski prostor, što utječe na atmosfere i magnetosfere planeta.

3. U fizici i elektrotehnici, svjetleći električni izboj koji se pojavljuje obično na mjestima gdje su električni vodiči visokoga električnog napona svinuti pod oštrim kutom. Uz određene meteorološke uvjete koji pogoduju stvaranju iona, korona se opaža na prostoru oko ovjesišta dalekovodnih žica. Pojava djeluje korozivno, a uzrokuje i gubitke električne energije, pa se pri konstrukciji dalekovoda nastoje izbjeći oštre promjene smjera vodiča.

4. U glazbi, znak kojim se produljuje trajanje nekog tona, akorda ili stanke. Korona može stajati iznad notnoga znaka ili ispod njega; obično produljuje ton ili stanku za polovicu njihova trajanja, ali stvarno produljenje određuje osjećaj izvoditelja prema karakteru određene glazbe.

Citiranje:

korona. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/korona>.