kriterij (srednjovjekovni lat. criterium < grč. ϰρıτήρıον, prema ϰρίνεıν: razlučivati, prosuđivati).
1. Načelo (stajalište) po kojem se nešto ocjenjuje, prosuđuje, vrjednuje, raspoređuje (klasificira); mjerilo.
2. U spoznajnoj teoriji, kriterij je odlučno sredstvo razlučivanja istine od obmane. Pojam kriterija prvi su uveli stoici, te ga odredili kao podudaranje predodžbenoga doživljavanja i racionalnoga poimanja s nekim zbiljskim objektom (Zenon). Već njima suvremeni skeptici srušili su takvu mogućnost (Piron, Sekst Empirik). Njihove kritičke postavke pojavljivale su se u pojedinim epistemologijama sve do danas (npr. argumenti subjektivnosti doživljavanja, logičke nekonkluzivnosti znanstveno-empirijskih tvrdnji itd.). Zbog toga se pokušaji metafizičkog, usko racionalnog određenja kriterija istinitosti (npr. u logičkom pozitivizmu) uglavnom napuštaju u korist pomoćnih kriterija (npr. kriterij korisnosti, kriterij vjerojatnosti, kriterij funkcionalnosti, kriterij ekonomičnosti). Cjelokupna suvremena spoznajna teorija može se jednim svojim dijelom razumjeti i kao kriteriologija, zato što se neprestano pita o kriterijima sigurne, tj. jasne i razgovijetne spoznaje.
