lambda (grčki λάμβδα, lámbda; Λ, λ).
1. Jedanaesto slovo grčkog alfabeta, izvedeno od feničkoga lamed kao znak za likvidu l. Kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja trideset (λ´), odn. trideset tisuća (ˏλ).
2. U fizici, znak (λ) za valnu duljinu, latentnu toplinu, toplinsku provodnost i konstantu raspada.
