legitimacija (njem. Legitimation < franc. légitimation < srednjovj. lat. legitimatio, prema lat. legitimus: zakonit).
1. Iskaznica, javna isprava kojom se utvrđuje identitet neke osobe (→ osobna iskaznica).
2. Pozakonjenje djece rođene izvan braka (→ pozakonjenje).
3. Određeni pravni odnos stranaka prema predmetu spora koji ovlašćuje jednu stranku da kao tužitelj pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (aktivna legitimacija – legitimatio ad causam activa), a drugoj strani daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).