struka(e):

leksija (prema franc. lexique: rječnik, leksik), funkcionalna značenjska (leksička) jedinica govora ili diskursa, za razliku od leksema kao apstraktne jedinice koja pripada jeziku (langue). Jednostavna leksija može biti riječ, koja se ne može dijeliti na manje značenjske sastavnice (npr. franc. chien, table, hrv. pas, stol), ili izvedena riječ, koja se sastoji od vezanih morfema (npr. franc. déclar/ation, hrv. deklar/acija), odn. složenica s više leksema (npr. sladoled, ledolomac), koji se ponašaju kao jedna cjelina; složena leksija sastoji se od više slobodnih značenjskih oblika, ali oni u govoru nastupaju en bloc, njihovi se dijelovi, bez mijenjanja značenja, uglavnom ne odvajaju umetcima (npr. pun mi je kufer, ali ne i *[vrlo] pun mi je [moj novi] kufer) i ne mogu slobodno komutirati (npr. *prazan mi je kufer u značenju: zadovoljan sam, sve je u redu; ako se u otegnuti papke: umrijeti sastavnice zamijene sinonimima, cjelina dobiva novo, drugačije značenje: ispružiti papke, otegnuti noge). Složene leksije sintaktički se ponašaju kao jedna riječ (otegnuti papke kao glagol »umrijeti«, stroj za pranje rublja kao imenica »perilica«, budući da kao veznik »jer«). Složena leksija odgovara nazivu lokucija (jedinica sastavljena od dviju ili više riječi) ili izraz. Usp. i: sintem.

Citiranje:

leksija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/leksija>.