logotet (grč. λογοϑέτης), u Bizantu, isprva činovnik koji preispituje račune carske riznice (VI. st.). Od VII. st. služba se osamostalila i njezini su nositelji postali visoki državni dužnosnici zaduženi prvenstveno za financijske, ali i druge poslove. Λογοϑέτης τῶν ἀγελῶν upravljao je carskim dobrima; λογοϑέτης τοῦ στρατıωτıϰοῦ brinuo se o vojnoj blagajni i popisu vojničkih posjeda; λογοϑέτης τοῦ γενıϰοῦ ravnao je poreznim sustavom; λογοϑέτης τοῦ (ε)ἰδıϰου bio je nadležan za carsku riznicu i radionice; λογοϑέτης τοῦ δρόμου (uveden u VIII. st.) nadzirao je državnu poštu, carske skoroteče, slanje poslanstava i dr. Logoteti su stekli izniman utjecaj (poput logoteta droma Teoktista u IX. st.), a neki su dospjeli na prijestolje (Nikefor I. kao logotet genika, Mihael VI. kao logotet stratiotika). Poslije, naziv logotet nosili su različiti visoki državni dužnosnici u rangu ministra. Tako je od XII. st. »veliki logotet« (μέγας λογοϑέτης) postao prvim ministrom dvora, glavnim carevim savjetnikom za pitanja unutarnje i vanjske politike. U srednjovjekovnoj Srbiji, Bosni, Dubrovniku i Bugarskoj logoteti su bili državni službenici različita ranga. Dok je logotet na srpskome dvoru u XIV. st. bio kraljev kancelar (lat. notarius domini regis) ili osoba koja se posebno brinula za veze između vladara i državne crkve, dotle je drugdje bio obični činovnik, pisar državne kancelarije (lat. cancellarius scriba).
