mandala (sanskrt.: kružnica), u tibetskome budizmu, mistični kružni dijagram koji simbolizira svemir i boravište meditativnoga božanstva. Mandala može imati oblik crteža, slike, skulpture ili graditeljske cjeline. Oko njezina središta, predstavljajući energije svemira, nižu se koncentrični krugovi koji se postupno udaljuju od središta. Energije i bića predstavljeni su hijerarhijski raspoređenim božanskim, ljudskim, životinjskim i biljnim likovima. Mandala oslikava kozmičku i psihičku složenost svijeta u cjelini i pomaže čovjeku da, otkrivanjem tajanstvene igre sila koje djeluju u njemu samome i u svijetu, postigne iscjeljenje svijesti.
