struka(e): pravo

mandat (lat. mandatum: zapovijed, punomoć, ugovor), u pravu, ugovor o nalogu (mandatu), kojim se nalogoprimatelj (mandatar) obvezuje nalogodavatelju (mandantu) da će za njegov račun obaviti određene poslove. Nalogoprimatelj se istodobno ugovorom ovlašćuje da te poslove obavi. Ugovor nastaje kada nalogoprimatelj prihvati nalog, a sve do tada je nalog samo jednostrana izjava. Ugovor o nalogu je neformalan pravni posao. Ako osoba koja se drugomu ponudi da obavlja njegove naloge ili osoba kojoj je djelatnost obavljanje naloga ne želi prihvatiti nalog, mora o tome odmah obavijestiti nalogodavatelja, inače se smatra da je ugovor sklopljen. Ugovor o nalogu u pravilu je naplatan pravni posao, pa nalogoprimatelj ima pravo na naknadu za svoj rad, osim ako je drugačije ugovoreno ili tako proizlazi iz odnosa nalogoprimatelja i nalogodavatelja (npr. srodstvo, prijateljstvo). Obveze su nalogoprimatelja da obavi nalog i da nalogodavatelju podnese izvještaj. Nalogodavatelj je dužan predujmiti nalogoprimatelju troškove i platiti sve troškove pošto je nalog obavljen, preuzeti obveze koje je za račun nalogodavatelja, a u svoje ime preuzeo nalogoprimatelj te nadoknaditi nalogoprimatelju štetu koju je on bez svoje krivnje pretrpio obavljajući poslove po nalogu nalogodavatelja. Poslovi koje nalogoprimatelj obavlja na temelju naloga mogu biti pravni i faktični. Iz ugovora o nalogu razvili su se drugi ugovori (npr. posredovanje, trg. zastupanje, komision, špedicija).

U ustavnom pravu, prema koncepciji predstavničke vladavine izvedene iz načela nar. suvereniteta, mandat predstavlja punomoć zastupnikâ u predstavničkom tijelu koju su dobili na izborima od svojih birača (zastupnički mandat). O predstavničkom ili slobodnom mandatu riječ je kada zastupnici, neovisno o tome u kojoj su izbornoj jedinici izabrani, djeluju kao predstavnici naroda, tj. kao nositelji kolektivnoga mandata stečenoga izborom. Kod imperativnog (obvezujućega) mandata zastupnici su odgovorni biračima koji su ih izabrali, tj. obvezni su slijediti njihove upute i mogu biti opozvani. Sukladno članku 74. Ustava Republike Hrvatske zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat.

Mandatom se naziva i ustavna ovlast drž. poglavara da osobi koja uživa povjerenje većine zastupnika u parlamentu povjeri mandat za sastavljanje vlade. Mandatar sastavlja vladu, predstavlja ministre parlamentu, te iznosi vladin program tražeći da joj se izglasa povjerenje.

Citiranje:

mandat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mandat>.