metaetika (meta- + etika), grana etike koja se pod tim imenom pojavila pol. XX. st. u anglosaskom govornom području, a označuje nastojanje da se kroz analizu jezika morala objasne moralni pojmovi i kategorije, odn. značenje i funkcija riječî, sudova i argumentacija u moralnoj namjeri. Metaetika nije vrijednosna prosudba moralnoga djelovanja, već je logička analiza moralnih iskaza, zbog čega se metaetika odriče svih tradicionalnih normativnih stavova, vrjednovanja i prosuđivanja. Glavno metodologijsko načelo metaetike jest tzv. vrijednosna neutralnost, koja podrazumijeva da »filozof morala ne smije moralizirati«, tj. on je ravnodušan prema utvrđenim činjenicama (neutralni promatrač) i samo zahvaljujući tomu njegovi iskazi dobivaju status objektivnosti. Metaetičke teorije jedino se bitno razlikuju po svojem razumijevanju racionalne strukture moralnih iskaza. Dok kognitivisti tvrde da jezik morala izražava čovjekovu racionalnu djelatnost, nonkognitivisti, obratno, upravo u tom jeziku vide izraz čovjekova iracionalnoga ponašanja. Slično njima, emocionalisti polaze od toga da čovjekovo moralno ponašanje ima svoje iracionalno podrijetlo u osjećaju, budući da se u klasičnoj etici susreću takvi iskazi koji ne podliježu nikakvoj racionalnoj provjeri, tj. u metafizičkom smislu prekoračuju granice mogućnosti smislene iskustvene analize. Onkraj kognitivizma, nonkognitivizma i emotivizma, logičke i deontološke teorije u metaetici promatraju moralne iskaze odvojeno od njihova moralnoga statusa te nastoje razviti tzv. logiku normi, koja se temelji na etičkome modalnom kalkilu (logika etike). Naturalisti nastoje objasniti moralne pojmove s pomoću deskriptivnih pojmova, tj. nastoje ih učiniti provjerljivima poput svake druge empirijske činjenice. Tek intuicionisti nastoje obrazložiti racionalnost moralnih iskaza dokazivanjem postojanja čovjekove moralne intuicije, a time i obvezatnost iz njih proisteklih moralnih normi. Među najpoznatije metaetičare XX. st. ubrajaju se Richard Mervyn Hare, A. J. Ayer, Stephen Toulmin, G. H. von Wright, Patrick Horace Nowell-Smith, Carl Wellman, Charles Leslie Stevenson, Richard Booker Brandt i dr. U Hrvatskoj se te teorije poglavito proučavaju na filozofskim fakultetima u Zadru i Rijeci.
