metonimija (grč. μετωνυμία: zamjena imena), u lingvistici i stilistici, termin za promjenu osnovnoga značenja riječi njezinom uporabom u prenesenom značenju koje se temelji na bliskosti (osobnoj, vremenskoj, prostornoj) dviju označenih pojavnosti. U rečenici Pantovčak ne želi komentirati događaje., dio Zagreba gdje je smještena rezidencija Predsjednika Republike – Pantovčak – ne označava četvrt, već instituciju Predsjednika Republike, tj. njega samog. Lingvistički se metonimija tumači kao bitan čimbenik u proširenju leksičke, semantičke strukture. Metonimijske promjene semantičke strukture često nastaju kada dio označuje cjelinu. U rečenici Okruženi smo mnogim novim licima., imenica lice, kao dio ljudskoga tijela, označuje čovjeka, odnosno ljude u cjelini. U izrazu otići na kavu, imenica kava ne označuje topli napitak, već druženje i razgovor pri čem se obično pije kava, ali i ne mora. Kognitivna lingvistika metonimiju tumači kao dio ljudskoga konceptualnoga (pojmovnog) sustava. Metonimija kojom lice označuje čovjeka, ili kava druženje, nije proizvoljna, već je prema kognitivnoj lingvistici određena ljudskim kult. iskustvom.
