misao, u filozofijskom smislu, proizvod mišljenja koji nije zorno predočiv, ideja koja leži u temelju stvari. Misao je rezultat međusobnog odnosa mišljenja i mišljene stvari (mišljevina, ens rationis), te kao takva čini sadržaj ili značenje pojma. Dok razum izravnom osjetilnom zamjedbom i predodžbom pruža umu pojedinačna svojstva stvari, tek um sintetizira njezina bitna svojstva, koja nisu ništa drugo nego sama misao, koju um zrije. Čisto (spekulativno) mišljenje bavi se samo mislima, ne i stvarima, kojih su one misli. Ono preko slobodne asocijacije može proizvoljno spajati svoje misli, pri čem nastaju ideje i stvari koje se ne mogu susresti u osjetilnoj zbiljnosti, ali koje mogu biti zamislive i drugim ljudima (npr. Kentaur, ideja božanskoga, svetog itd.). U suvremenoj uporabi misao znači »logičku sliku činjenica« (L. Wittgenstein) ili »stav po sebi« (G. Frege), u kojem se iskazuje bitno stanje stvari. U tom je pogledu mišljenje zahvaćanje neke misli, a suđenje priznavanje njezine istinitosti.
