struka(e): |

mjera.

1. Tijelo, uređaj ili tvar kojima se ostvaruje neka fizikalna veličina koja služi kao mjerna jedinica, njezin dio ili višekratnik. Tako se, npr., mjernim štapom ostvaruje jedinica duljine, utegom jedinica mase, mjernom posudom jedinica obujma, etalonskim otpornikom jedinica električnog otpora itd. U prošlosti se nije razlikovao zamišljeni pojam mjerna jedinica od njezina ostvarenja mjere, pa su se stare mjerne jedinice nazivale i mjerama, što je ostavilo trag i u nazivu vrhovnih međunarodnih mjeriteljskih ustanova (→ opća konferencija za utege i mjere).

2. U glazbi, jedinica (zvana i takt) za mjerenje glazbenog ritma, kojom se određuje broj i vrsta jedinica trajanja zvuka i stanki u sklopovima od najmanje dviju međusobno oprječnih jedinica. Te se jedinice nazivaju dobe. Sastav mjere određuje se na početku skladbe ili glazbenog odlomka, a označuje se razlomkom u kojem brojnik pokazuje broj doba, a nazivnik trajanje pojedine dobe (npr. dvočetvrtinska mjera sastoji se od dviju doba, svake u trajanju od jedne četvrtinke). Mjere se dijele na jednostavne (dvodobna i trodobna mjera), složene i mješovite. Iako se tzv. taktna crta (granica između dviju mjera) bilježi već od XV. st., pojam mjere u europskoj se umjetničkoj glazbi učvrstio tek od XVII. st.

3. U matematici, cijeli broj kojim je djeljiv neki drugi cijeli broj, npr. 2 i 3 mjere su broja 6; ako su dva cijela broja djeljiva istim cijelim brojem, taj se broj naziva zajednička mjera. Mjera točnosti, veličina h = 1 /  2σ , služi u teoriji pogrešaka za usporednu ocjenu dvaju ili više eksperimenata. Ako postoji n neovisnih ispitivanja, a pri svakom je vjerojatnost da nastupi očekivani događaj jednaka p, parametar normalnog zakona raspodjele jest σ =  np (1 − p.

Citiranje:

mjera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mjera>.