struka(e):

modalnost (prema modalan), jedna od temeljnih leksičko-gramatičkih kategorija kojom se označuje odnos iskaza prema stvarnosti. S obzirom na to razlikuje se realna, stvarna modalnost, tj. obavješćivanje o tome da nešto jest (npr. Popodne spava), potencijalna ili moguća modalnost, tj. obavješćivanje o tome da bi se nešto moglo dogoditi (npr. Popodne bi rado spavao) i irealna ili nestvarna modalnost, tj. obavješćivanje o tome da (više) nema mogućnosti da se ostvari ono o čem je riječ (npr. Popodne bi spavao da može). Ova vrsta modalnosti katkada se naziva i objektivnom modalnošću, za razliku od subjektivne modalnosti, kod koje je u prvome planu odnos između iskaza i sudionika govornoga čina (posebno onoga koji govori). Takva je vrsta modalnosti posebno karakteristična za optativ, tj. glagolski oblik kojim se izražava želja, npr. Živi i veseli bili. Na morfološkoj razini modalnost se u hrv. jeziku izražava glagolskim načinima (modusima), i to indikativom (izražava realnost), kondicionalom (izražava mogućnost ili uvjetovanost), imperativom (izražava usmjerenost iskaza prema sugovorniku) i spomenutim optativom (izražava želju govornika da se ostvari ono o čem priopćuje). Modalnost se na leksičkoj razini osobito često izražava modalnim česticama, npr. vjerojatno, sigurno, nažalost, nasreću i sl. (takve se riječi u nas u pravilu smatraju prilozima). Osim toga, modalni karakter često imaju i suznačne (gramatikalizirane) riječi kao što su npr. veznici. Tako se veznici što ili kao što upotrebljavaju onda kad je riječ o izvjesnosti (faktivnosti), a veznici da ili kao da onda kada je riječ o hipotetičnosti (nestvarnosti, pretpostavljenosti), npr. Nije mi drago što pušiš prema Nije mi drago da pušiš, odn. Došli su u isto vrijeme kao što su se dogovorili prema Došli su u isto vrijeme kao da su se dogovorili.

Citiranje:

modalnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/modalnost>.