mogućnost, u filozofiji, kategorija koja izražava ono što prethodi zbiljnosti, neku još neozbiljenu osobinu bića (objektivna mogućnost). Mogućnost postaje zbiljnost, odn. nužnost, kada je ispunjen totalitet njezinih uvjeta (N. Hartmann). U tom je smislu mogućnost bogatija od zbiljnosti zato što je ona, koliko njezina pretpostavka toliko i ono što ju prekoračuje, neiscrpiva u konačnom bitku. Dok unutarnja mogućnost pripada svemu što u sebi ne sadrži nikakvo protuslovlje, izvanjska mogućnost pripada svemu što može biti prouzročeno. Ono što je moguće nije naprosto ništa, zato što ništa ne može ni egzistirati ni biti definirano.
